Grah & Gulas

Mozda je malo pateticno, poslije kulturocida koji se desio u nasem gradu, da jos nesto dodajemo i polemisemo o ‘svjeze’ srusenoj zeljeznickoj stanici na Predgradju.
Narocito ako znamo da toj staroj austrijskoj dami, niko i nikada nije poklonio minimum paznje. Sve njene sestre zapadno, gore do Salzburga, su jako slicne, ali uvijek ciste, sa fasadnim makeup-om, pune cvijeca i beckom sniclom na restoranskom jelovniku. A nasa se, onako ostavljena od ljudi, sama borila protiv vremena. I nadala da ce neko ipak prepoznati njenu vrijednost, mozda konzervirati je, pa cekati neka ‘bericetna’ vremena za adaptaciju. Vjerovala je da se Banjalucani nece odreci uspomena na putovanja, mladost, djetinjstvo, susrete i ispracaje. Jer ne postoji ni jedan, koji nije prosao kroz tu stanicu. Pa zaboga i Plavi voz je bio ovdje!

Bila je posljednja sansa ove i svake noci. Posljednja stanica gdje se moglo dalje..U te sitne sate smo joj tepali kako idemo na “Zelju”, na “Pre-Pre”, na “Zeku” ili “Kod gvozdenog konja.” I kad je pola tri i snijeg pada u krpama,.onako “ozebli” bi otvorili njena vrata i uvijek je “pola grada” tu. I svi se smiju, jedu i piju (rima) Desno, ekipa iz “Ring”-a koje upravo nagovara odlazeceg Bozu Trampu da ‘popije jos jednu’, na sta ovaj samo odmahnu rukom i.’nesigurnim koracima’ nestade u mraku.** U sredini veliko drustvo sa kravatama i vecernjim haljinama nazdravlja slavljenicima, koji su ovdje potrazili nastavak njihove nekakve proslave. Prepoznajemo Bracu i Zubija medju rajom u lijevom uglu. Na drugoj strani, stol za dvoje, Zeljko Zoric i Mario Martak, dvije male casice konjaka, dvije debeljuskaste ‘obicne’ i Mariov tupi pogled u vitrinu sa tri ‘hladna nareska’. Redom, Zdenka sir, Kuhana jaja, Sardina konzerva.
(”Zeljko, sta mislis da narucimo sardinu, pa da predjemo na vino?”)

Nasli smo stol i dobili konobara. Pice i sta ima za jesti gospodine ? (naravno da znamo sta ima) A on kaze da “imamo Gulas, Grah, Grah sa kobasicom i Grah sa gulasom. Fantasticno!

Samo onaj koji je probao, moze razumjeti koliki je uzitak prve kasike vruceg velicanstva Graha na nasim ‘izgorjelim’ plucima, uz pratnju salate od kiselog kupusa, izrezane kao fettuccine i potmulog razglasa koji nam kaze,
da je “Brzi voz iz Ploca za Ljubljanu stigao na treci kolosjek!”. I nikoga nije briga.

Otisla je nasa stara austro-ugarska zeljeznicka stanica. Presjecena je svecana vrpca, aplauz, dvije djevojke u narodnim nosnjama i cestitamo!

** Bozo Trampa je stigao skoro do pozorista, onda se okrenuo od vjetra da zapali cigaretu, nastavio hodati i vratio se nazad na Zelju.